Kristijan Bučanana iz Tenesija ima šest godina. Na svijet je došao sa velikim rupama na licu, rascjepom usne i nepca i rijetkim oblikom mikroftalmije.
Već je prošao kroz nekoliko rekonstrutivnih operacija lica, a zbog svog stanja ne može da vidi, ali ima i poteškoće u govoru i učenju. Ipak, njegova majka Lejsi tvrdi da ga to ne sprječava da u potpunosti uživa u životu.
– Kristijan je tipičan dječak. Uči da čita, voli da se hrva sa mlađim bratom, ukratko – radi sve ono što bi radio svaki prosječni šestogodišnjak – kaže majka, dodajući i da Kristijan uči da svira violinu i ide na časove karatea.
Ipak, jedna stvar mu teško pada - stalne uvrede stranaca.
- Prije nego što se Kristijan rodio pojma nisam imala da postoji takva društvena stigma oko svih koji su drugačiji, oko svih koji izgledaju drugačije. Ljudi ne znaju kako da se sa tim nose - upozorava ona i dodaje da joj je veliki cilj da digne svijest o tome kako bi društvo lakše prihvatalo one drugačije od sebe.
Ono što je uzrokovalo njegovo stanje je anomalija po imenu Sindrom amnionskih brida, što je grupa rijetkih kongenitalnih anomalija koje nastaju kada se oko fetusa obmotaju fibrozne amnionske trake. Kod Kristijana se desilo to da su mu se trake obmotale oko lica.
Reakcije ljudi na Kristijanovu pojavu uglavnom su negativne.
- Baš nedavno nam se dogodilo da smo bili u radnji. Kristijan se igrao sa nekom igračkom na polici, a jedna žena je prošla pored nas i rekla "fuj". Djeca stalno zapitkuju šta nije u redu sa njim, što bi bilo sasvim u redu kada bi im se pristojno objasnilo od čega Kristijan boluje. Kada čujem da djeca pitaju roditelje šta je sa Kristijanom, volim da im sama priđem i veselim glasom im objasnim da je prosto tako rođen. Onda djeca obično pitaju zašto ima crvene oči, na šta ja kažem da je prosto takav. "Da, ima crvene oči, baš je kul", obično im kažem. I Kristijan je to naučio od mene, pa i sam odgovara ljudima da ga je bog napravio takvim - priča Lejsi, Kristijanova majka.
Ovaj dječak se, inače, školuje kod kuće a jednom nedjeljno ide na posebne terapije u školu za djecu sa posebnim potrebama.
- Tamo ga uče da se sam obuče, već je naučio da se izuje. Pored toga, rade sa Lego kockicama, uče geografiju i kreativno pisanje. Tamo se druži sa djecom i to mu dosta pomaže, razvija socijalne vještine. Rekla bih da je dosta nezavisan. Jedna od najčešćih rečenica koju izgovara je "hoću da sam to uradim, mama". Želi da istražuje svijet i nema nikakvog straha u njemu - kaže na kraju Lejsi.
Lejsi je inače prije nekoliko godina snimila viralan video u kome je objasnila sa kakvim se problemima susreće.
- Kada sam imala 23 godine, muž i ja smo saznali da ćemo imati bebu. Na ultrazvuku u 18. nedjelji, saznali smo da čekamo dječaka. Bili smo van sebe od sreće. Nedjelju dana kasnije, zvali su nas iz bolnice. Nešto nije bilo u redu sa Kristijanom. Bili smo slomljeni. Kako je Kristijan rastao u mom stomaku, tako su ljekari bili sve zbunjeniji. Šta nije u redu sa njim? Hoće li uopšte preživjeti? Kakve će imati mentalne posljedice? To su pitanja koja su se provlačila, a 18. februara 2011. godine Kristijan je došao na svijet. Krenuli smo na porođaj ne znajući uopšte da li se vraćamo kući sa živom bebom ili ne. U pola 10 ujutro došao je na svijet vrišteći. Bio je živ! Ali stvar nije bila tako jednostavna i njegovo stanje bilo je mnogo gore nego što je iko pretpostavljao - piše Lejsi u snimku, gdje se priseća i svih pogrdnih komentara koje je čula.
