-
4
Met je bio poslat kući i bio je priključen na aparate. Njegovo stanje se nije popravljalo ni mjesecima nakon toga. Nije mogao da hoda ili da radi bilo šta sam. Uprkos doktorovom savjetu, Danijela je odlučila da ne želi da digne ruke od svog muža. Bila je uz njega dan i noć. Njihov život je nedavno bio započet i nije željela da odustane od njega. Danijela je potražila pomoć za njegu Meta, objašnjavajući da su ona i njena majka svakodnevno morale da brinu o njemu.
-
5
Met nije mogao sam da ide u kupatilo ili da jede, već su mu pomagale Danijela i njena majka. Pio je 20 tableta dnevno i bila mu je potrebna pomoć oko obavljanja vitalne fizikalne terapije. Čuvajući sjećanja na njega, Danijela nije odustajala. Nakon par mjeseci kod kuće, nešto se promijenilo u Metu - otvorio je oči. Ovo je za cijelu situaciju bilo čisto čudo. Met je počeo očima da prati kretanje svoje žene po kući. Nakon par teških mjeseci borbe za život, Danijela je bila spremna da ponovo komunicira sa svojim mužem.
-
6
Jednog dana se desilo čudo: Met je progovorio tokom terapije pokretanja ruke. Danijela je rekla da je u tom trenutku osetila mješavinu šoka i zadovoljstva. Danijela je rekla da je Metov glas bio više poput šapata nego bilo šta drugo. Dala mu je njegovu kapu kako bi je stavio na glavu i Met joj je šapnuo: "Pokušavam!". Danijela je bila ushićena. Ovo je bio samo početak Metovog oporavka, jer ga je i dalje čekao dug put. Uprkos svemu što mu se dogodilo, Met je uspio da povrati pamćenje i da se oporavi.