Li Lei, kome su roditelji tepali Lei Lei, nestao je kao trogodišnje dijete u Sijanu, prestonici sjeverozapadne kineske provincije Šansi. Bio je august 1992, a majci i ocu se srušio svijet.
Dvadeset četiri godine kasnije, danas 27-godišnji Li najzad je našao oca Li Šundžija i majku Du Li – zahvaljujući DNK bazi podataka i nevladinoj organizaciji “Baobei Huiđija”. Kada su se ponovo sreli, otac je pao sinu u zagrljaj i rekao kroz suze:
– Najzad smo te našli. Tražili smo te 24 godine.
Li Šundži i njegova supruga i danas pamte dan kada im je sin nestao. Otac je mislio da se dječak igra napolju s komšijskom djecom i krenuo je u prodavnicu, ne znajući da je mališan krenuo za njim. U jednom trenutku mali Lei Lei se izgubio i više od 20 godina nije vidio roditelje.
Majka i otac su mislili da je dječak otet, ali ispostavilo se da ga je našao par koji je došao u Sijan da isporuči robu. Li Lei je sam tumarao po okolini i tražio roditelje, kojih nigdje nije bilo na vidiku.
Budući da lokalni zvaničnici nisu pokazivali interesovanje da pomognu, par je odlučio da povede dijete sa sobom, misleći da je siroče. Podizali su ga kao vlastito dijete.
Nije poznato da li su u rodnom gradu nastavili potragu za djetetovim roditeljima, niti kako su mogli da ga upišu u školu. Li Šundži i Du Li, koji su kasnije dobili blizance, "nikada nisu prestali da traže svoje prvorođeno dijete".
Pošto je znao da je izgubio roditelje negdje drugdje u Kini, Lei Lei je preko pomenute nevladine organizacije dostavio uzorke krvi vlastima, nadajući se da će se jednog dana ponovo sresti. Isto su uradili i njegovi roditelji.
