Proces posvojenja djece može biti težak svakom djetetu, no Carsonu Petersonu ova se situacija protegnula na 12 godina. Carson je iz doma prelazio u dom, i tako stalno. Nije mogao pronaći obitelj koja bi ga zaista voljela i cijenila.
Na sreću, njegova je žalost prestala kada je ušetao u dom obitelji Petersen.
Carson je došao u dom Texa i Renee Petersen 2014. godine. Mladić je rekao kako je čim je došao shvatio da je s tom obitelji nešto drukčije.

„Sve smo radili zajedno. Uvijek su me zvali sinom. Sa svima su me upoznavali kao da sam im sin. Nikada nisu rekli „posvojeni sin“, i bilo je sjajno osjećati se kao da pripadam i kao da me cijene.“
No 2016. godine situacija je dobila neočekivani zaokret.
Carson je prišao Renee i Texu i zamolio ih da ga posvoje! Odmah su pristali i napravljeni su planovi kako bi Carson i službeno postao njihov sin!
Nakon nekoliko mjeseci planiranja, Carson je napokon posvojen 2017. godine! Carson je rekao za ABC News kako mu je bilo teško biti ozbiljnim tijekom sudskog saslušanja!
„Bilo je vrlo emocionalno. Malo sam pustio suzu jer sam bio jako sretan što mogu ostaviti prošlost iza sebe, i krenuti naprijed od toga dana, sve do danas.“
Tex je znao da je to za njegovog sina bila prekretnica i rekao je za ABC News kako se nada da će njegova priča drugoj djeci u domovima dati tračak nade.

„To je znak putovanja koje se približava svojem kraju i napokon dobivam trajan dom… Ta djeca često nemaju priliku sliku staviti na zid, nemaju niti vlastitu ladicu…
Iz kojeg god doma da su oduzeti, to je bila njihova normala. Meni strašno što se oni sele iz doma u dom sa svojim stvarima u vreći za smeće.“
Renee je izjavila kako je od prvoga dana Carsona prihvatila kao stalnog člana. Za ABC News rekla je kako je službena odluka za nju bila samo pitanje vremena!
„Carson je jako dobar mladić. Voli pomagati ljudima, i to najviše volim oko njega.
Jako sam ponosna što smo ga i službeno prihvatili. Bilo je jako bitno za njega da zna kako ima majku i oca koji bi za njega učinili sve, i da ima dom kojem se uvijek može vratiti. Jako mi je drago da smo mu mogli to pružiti.“